Vukovar 2007

Davor pet ruj 28, 2007 10:04 am

Biti motorista ne znaći samo juriti cestama i odlaziti na susrete, a upravo su to pokazali članovi UDRUGE HRVATSKIH BRANITELJA MOTORIST - UHBM-a koji su se odvažno i puni energije uputili 22.09.2007. na put u Vukovar. Već u samom startu vidjelo odlučnost i veliko srce svakog od nas. Naravno nije nedostajalo ni veliko srce svakog pojedinca da svojim dolaskom u Vukovar ponajprije od poćast stradalnicima tog divnog grada na Dunavu. Tako je put ka cilju bio jako prožmat osjećajima humanosti i ponosa što smo odlućni kao i ponosni na pripadnost udruge. Došli smo u Vukovar umorni i pomalo gladni ali sretni što smo stigli bez bitnih putnih problema. Naš ponosni Vukovar obasjan suncem doćekao nas je s još vidljivim ratnim ranama ali ponosan i postojan. Brod na Dunavu naše je mjesto sastanka sa ponosnim vukovarcima i članovima M.K. Vukovar. Upoznavanje uz riječi dobrodošlice dalo nam je još snage što smo tamo gdje su mnogi položili živote mućki ubijeni u obrani lijepe nam naše Hrvatske. Naši domaćini odveli su nas do kampa i pomalo s nevjericom promatrali što ćemo i kako ćemo. A onda je krenula lavina zajedištva. Poćelo je slaganje šatora i željno oćekivanog roštilja. Ubrzo je sve bilo spremno za prvu feštu. Našim domaćinima se to dopalo pa su pokušali ostati što duže s nama u kampu. Bilo predivno vidjeti te ljude koji se nisu susprezali ućiniti sve što jednu udrugu ćini ponosnom. Nakon većere i uspješnog druženja otišlo se na poćinak. Ujutro nakon spremnja kampa i ispijanja željne kave krenuli smo obilazak spomen područja. VUKOVARSKA BOLNICA - pomisao da je to ustanova za pomoč stradalima bila ustvari mjesto patnje i sraha. Vidjevši u kakvim su uvjetima bili smješteni ranjeni i nemoćni, i u kojim su uvjetima liujećnici pokušali spasiti svakog ranjenika, kroz naša srca prošao je val gorčine. Iako smo i mi branili Hrvatsku ovi prizori patnje nisu mogli sakriti gorčinu i pokoju suzu u oku. Šuteći krenuli smo dalje s našim domaćinima. VUKOVARSKO GROBLJE - POLJE MIRA ŠTO KRIJE U SEBI TJELA MUĆENIKA- gledamo križeve i slušamo Vukovarsku istinu. A onda odlazimo s još većom dozom gorčine ali ponosni da smo tamo gdje se branila domovina. OVČARA - POLJE SMRTI - tišina koja ledi krv u žilama emotivno nas je doćekala na tom polju. Ne postoje riječi koje mogu opisati tu strašnu bol svakog mućki ubijenog i baćenog u jamu upravo tu gdje stojimo i odajemo poćasat svima ubijenima. HANGAR - TVORNICA SMRTI - taj prosotor i danas odzvanja bolom i patnjom te nas podjeća na krvnički pohod agresora. Samo je jedna rečenica među nama izgovorena ZABORAVTI VAS NEĆEMO ! I nakon svega otišli smo do vodotornja da neizostavimo i taj spomen rata, a onda na brod gdje je pripremljen ručak i druženje prije povratka kući bogatiji saznanjem o ratu koji je iza nas ali s vjećnim sjećanjima. Naravno da su nas naši domaćini svojim gotoprimstvom obavezali za ponovna druženja i pokazali da su ponosni Vukovarci. Po povratku morali smo stati na spomen obilježje pogibelji generala Blage Zadra te odati mu poćast i veliko HVALA. A mi iako dirnuti viđenim krećemo prema Zagrebu s pozdravom i riječima DOĆI ĆEMO OPET! Nakon Vukovara putem smo stali do barutane pokraj Bjelovara gdje je odana poćast poginulima. Dolaskom u Zareb pomalo nahlađeni ostavil smo iza nas još jednu u nizu posjeta s dokazom da voziti motor nije samo juriti i odlaziti na susrete nego da je i humanost u svakom od nas.

hvala svima koji su sudjelovali u ovom posjetu Vukovaru

dadovn900